Razgovor s djecom je nešto što većina ljudi radi svaki dan. Stručnjacima koji rade s djecom to je ključna aktivnost.
U cilju pojačavanja sudjelovanja djeteta, skrbnik bi trebao pomoći djetetu da oblikuje vlastita stajališta tako da ga primjereno obavješćuje o svim relevantnim aspektima, uzimajući u obzir djetetovu dob i zrelost. Informacije treba davati na način prilagođen djeci. Da bi bile učinkovite, treba ih davati u usmenom i/ili pisanom obliku, ovisno o tome što je primjereno, i na jeziku koji dijete razumije, uzimajući u obzir dob, zrelost i razvojne sposobnosti djeteta. Skrbnik bi trebao osigurati da dijete razumije informacije koje je dobilo i da ih može zapamtiti1.
Važna je i neformalna atmosfera. Mnoga djeca bez pratnje usvojila su da nije pristojno gledati stariju osobu u oči. Stoga je bolje da s djetetom razgovarate dok šetate, vozite se u autu ili se igrate, nego da mu samo sjedite sučelice.
-
Informacija
Rizici ispitivanja poslije traumatskog iskustva
Razgovor s djecom bez pratnje o njihovoj prošlosti može vratiti traumatska sjećanja i izazvati stres i tugu. Zato ne pitajte dijete o njihovim traumatskim iskustvima. Umjesto toga, pričekajte da sama počnu govoriti o tome. A kada dijete počne govoriti o svojim iskustvima, ne postavljajte pitanja. Dijete treba odlučiti što hoće ili neće podijeliti s vama.
Brojna istraživanja slučajnim odabirom pokazala su da ispitivanje nakon traumatskih događaja uopće nema pozitivan učinak, a ponekad i štetno djeluje na razvoj simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Jongedijk (2010) navodi da se na prirodnu obradu traume može negativno utjecati zbog stresa koji mogu izazvati informacije uslijed posttraumatskih stresnih reakcija. Autor daje savjete za skrb nakon traumatskih događaja koji se često temelje na poticanju društvene podrške, društvenih aktivnosti i opuštanja, zadovoljavanju potreba osobe, ispitivanju misli i osjećaja, raspravljanju o nerealnim mislima i osjećajima, te poticanju vršnjačke podrške i razgovoru o događajima s drugima2.
-
Obuka i alati
Alat: Slušate li me? Komunikacija s djecom u dobi od četiri do dvanaest godina.
Više informacija o načinu razgovora s djecom možete naći u publikaciji ‘Slušate li me? Komunikacija s djecom u dobi od četiri do dvanaest godina ‘. (Autor: Martine F. Delfos; izdavač: SWP; Amsterdam. 2001.). Između ostalog, publikacija sagledava kako navesti dijete da govori o onome što mu je na umu, koje su tehnike ispitivanja prikladne za koju dob te kako procijeniti djetetovu mentalnu dob. Dr. Martine F. Delfos je nizozemska psihologinja i psihoterapeutkinja specijalizirana za rad s djecom i odraslima s višestrukim traumatskim iskustvima. Radi na području socijalne skrbi za djecu i podučava psihologe, liječnike, socijalne radnike i voditelje grupa u dječjim domovima.
Alat: informacije i primjeri vođenja intervjua s djetetom bez pratnje
U projektu CONNECT (2014) razvijen je priručnik „Standardi koji osiguravaju potpuno sudjelovanje djece bez pratnje“ kako bi se pomoglo svim sudionicima u upravnim i sudskim postupcima. On uključuje i standarde za intervjuiranje djece bez pratnje. Priručnik također daje neke primjere iz prakse koji su vrijedni pažnje i dostupan je ovdje.
-
Dobre prakse
Nizozemska
Od 2016. godine skrbnici Nidosa mogli su uključiti u svoj rad i kulturalne medijatore kako bi bili sigurni da razumiju dijete i poboljšali komunikaciju s njima. Njihova iskustva su bila vrlo pozitivna pa Nidos sada razvija obrazovni program za kulturalne medijatore koji će biti dovršen 2019. godine.