Trajno rješenje: repatrijacija i povratak

Kao skrbnik pomažete naći trajno rješenje u najboljem interesu djeteta. Osim zadovoljavanja djetetovih neposrednih potreba, za svako dijete u skrbništvu potreban je dugoročni plan. Za djecu bez pratnje koja se nalaze izvan svoje zemlje podrijetla, dugoročni plan znači pronalaženje „trajnog rješenja“ koje će biti u njihovu najboljem interesu. To može biti integracija u zemlji prijema ili povratak u zemlju podrijetla.
Povratak djeteta u državu podrijetla trebalo bi u načelu provoditi samo ako je u najboljem interesu djeteta. To mora biti u skladu s načelom zabrane protjerivanja kojim se zabranjuje povratak na mjesto mučenja, progona ili nanošenja drugih ozbiljnih ozljeda. Samo nekoliko država članica EU-a zakonom je propisalo ulogu skrbnika u pronalaženju trajnog rješenja. U većini država članica, međutim, skrbnici koji djeluju kao zakonski zastupnici djeteta imaju pravo podnijeti žalbu protiv odluke o povratku, kada smatraju da ona nije u najboljem interesu djeteta.

Skrbnik bi trebao biti prva točka kontakta za nadležna tijela koja planiraju donijeti odluku o vraćanju djeteta bez pratnje. Ona bi se trebala obratiti skrbniku i s njime se savjetovati te uvažiti njegova stajališta o tome što je u najboljem interesu djeteta. Dobra praksa u postupku utvrđivanja je li povratak u najboljem interesu djeteta uključuje prethodno opisano utvrđivanje najboljih interesa. Skrbnik bi mogao pokrenuti postupak tražeći od nadležnih nacionalnih tijela da prikupe i analiziraju informacije dobivene od djeteta o državi podrijetla. Također je važno osigurati da nadležna tijela izvrše procjenu obitelji i društvene sredine kao preduvjet za donošenje informirane odluke o tome je li vraćanje u državu podrijetla i ponovno ujedinjenje obitelji u najboljem interesu djeteta¹.

Ovaj dio priručnika daje informacije o:

prijelazu u treću zemlju;
povratku u zemlju podrijetla.

Prijelaz u treću zemlju
Uvod

U pravnoj stečevini EU-a o azilu predviđen je mehanizam, koji se obično naziva dublinskim postupkom i kojim se utvrđuje koja je država članica EU-a odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Uredba Dublin III (Uredba (EU) Br. 604/2013) se odnosi na 32 zemlje među kojima su 28 država članica EU, Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska.

U članku 6. Uredbe iz Dublina (Uredba (EU) br. 604/2013), koja se bavi djecom, propisano je da se na prvo mjesto moraju staviti najbolji interesi djeteta. Djeci bez pratnje mora pomoći zastupnik koji ima nužne kvalifikacije i stručnost za promicanje tih najboljih interesa u svakom koraku dublinskog postupka².
Uredba također navodi da samo jedna zemlja može biti odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Postoji nekoliko razloga zašto bi određena država članica EU mogla biti odgovorna za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, npr. prisutnost člana obitelji ili rođaka u toj zemlji, osoba je tamo dobila vizu ili boravišnu dozvolu, ili je osoba putovala kroz drugu državu Dublina III na regularan ili neregularan način.
Poznavanje Uredbe je skrbnikov pedagoški zadatak koji se nameće. Najbolji interes djeteta je odlučujući kriterij. Stoga treba uzeti u obzir hoće li na razvoj djeteta pozitivno utjecati prijelaz u neku drugu državu članicu EU u kojoj boravi član obitelji ili rođak. Skrbnik mora uspostaviti transnacionalnu suradnju kako bi stekao uvid u situaciju člana obitelji ili rođaka u drugoj državi članici EU.
Informacije
Zbog mnogih razloga djeca bez pratnje mogu završiti u jednoj državi članici EU-a, a njihova obitelj u drugoj. Uredba Dublin III u takvim situacijama nudi mogućnost ponovnog spajanja djeteta sa svojom obitelji. Prema Uredbi Dublin III, dijete se može ponovno spojiti s roditeljima, kao i s braćom ili sestrama, stričevima i tetkama, djedovima ili bakama ili bilo kojom odraslom osobom za koju se pretpostavlja da je brinula o djetetu u zemlji podrijetla. Prioritet je djecu bez pratnje smjestiti u istu državu članicu gdje je i član obitelji ili rođak, pod uvjetom da je to u najboljem interesu djeteta.
Prije svega, Uredba povjerava odgovornost državi članici u kojoj djeca bez pratnje imaju „člana obitelji“ (definiranog kao roditelj, supružnik ili dijete) ili „brata/ sestru“ koji ima zakonski reguliran boravak da pokrene zahtjev za međunarodnu zaštitu. Obveza je ove države da preuzme odgovornost za ispitivanje zahtjeva za azil djeteta bez pratnje. Drugo, daje se odgovornost za podnošenje zahtjeva za azil državi članici u kojoj dijete bez pratnje ima “rođaka” (definiranog kao odrasla osoba-tetka, ujak, stric,djed ili baka) koji tamo legalno boravi. U ovom slučaju postoje daljnji uvjeti: zasebnom istragom se provjerava može li rođak brinuti o djetetu, a raspodjela odgovornosti mora biti u najboljem interesu djeteta ³.
Kada je jasno da je tražitelj azila dijete bez pratnje koje ima obitelj ili rođake kako je određeno pravilima EU u određenoj državi članici, dijete treba prebaciti u tu državu članicu kako bi tamo podnijelo zahtjev za međunarodnu zaštitu. Dijete bez pratnje treba državnim tijelima pružiti sve informacije o boravku članova obitelji ili rođaka u bilo kojoj državi Dublina.
Dokazni materijali u slučaju boravka člana obitelji ili rođaka (oca, majke, djeteta, brata, sestre, tetke, strica, djeda ili bake, odrasle osobe odgovorne za dijete, skrbnika) djeteta bez pratnje su:
- boravišna dozvola izdana članu obitelji;
- dokaz da je osoba u srodstvu, ako je dostupan;
- ako to nije moguće, ako je potrebno, analiza DNK ili test krvi;
- informacije koje je dao podnositelj zahtjeva a koje se mogu dokazati;
- izjave članova obitelji;
- izvješća/potvrda tih informacija od međunarodne organizacije (UNHCR) ⁴.
Važno je da dijete bez pratnje što je moguće prije javi državnim tijelima ako misli da bi njihova majka, otac, brat ili sestra, tetka, ujak, baka ili djed mogli biti prisutni u jednoj od zemalja Dublina i, ako je tako, želi li ili ne želi živjeti s njima.
Najbolji interes djeteta
Treba poštovati najbolje interese djece. U odsutnosti člana obitelji ili rođaka, dijete bez pratnje – za razliku od bilo kojeg drugog tražitelja azila – može birati u kojoj će državi članici podnijeti zahtjev. CJEU (Sud Europske unije) potvrdio je (u case of MA ) da je to slučaj čak i nakon što je dijete već podnijelo zahtjev u drugoj državi članici⁶.

Dobre prakse
Projekt „Dublinska podrška za skrbnike“ proveo je Nidos u razdoblju od 2013-2014. u suradnji s Caritas International i France Terre d’Asile uz financijsku potporu Europskog fonda za izbjeglice. Cilj je bio pružiti skrbnicima u EU-u smjernice u pogledu Uredbe Dublin III. Konačno izvješće ovoga projekta možete naći ovdje Kao dio projekta, Nidos je uspostavio službu za pomoć skrbnicima kada je riječ o djeci bez pratnje u Dublinskim slučajevima. Ta pomoć – koja se temelji na dugogodišnjem iskustvu – odnosi se na nekoliko elemenata ponovnog spajanja po Uredbi Dublin:

Konkretno navesti najbolje interese djeteta;
Pomoći u stjecanju uvida u čimbenike važne u procesu ponovnog spajanja;
Navesti kontakt podatke;
Informirati o potrebnim koracima u bilo kojoj zemlji EU-a;
Upoznati skrbnika s Dublinskim pravnim postupcima.

Povratak u zemlju podrijetla
Informacije

Povratak djeteta u državu podrijetla trebalo bi u načelu provoditi samo ako je u najboljem interesu djeteta. To mora biti u skladu s načelom zabrane protjerivanja kojim se zabranjuje povratak na mjesto mučenja, progona ili nanošenja drugih ozbiljnih ozljeda⁷.

Povratak je veliki problem za većinu djece bez pratnje. Boje se za svoju sigurnost ili se boje odmazde jer su otišli. Srame se što nisu bili u stanju pomoći svojoj obitelji ili se boje da će ih obitelj odbaciti jer nisu uspjeli u Europi.

Djecu koja se vrate praznih ruku možda neće biti dobrodošla u obitelj. Obitelji su podnijele velike financijske žrtve kako bi im omogućile putovanje pa povratak bez ikakvog novca može obitelji biti ozbiljan financijski problem. Štoviše, vraćanje praznih ruku iz Europe u očima mještana ne izgleda uvjerljivo. Dijete bez pratnje koje se vratilo smatra se neuspješnim i više nije dobrodošlo u zajednici, što mu otežava mogućnosti stambenog zbrinjavanja i zapošljavanja.

Vođenje povratka može smanjiti mnoge od tih problema. Važne su:
- dobre aklualne informacije o sigurnosti u zemlji podrijetla;
- iskustva onih koji su se već vratili;
- obavještavanje obitelji o razlogu prinudnog povratka, kao „isprika“ za dijete;
- plan povratka s ciljem da se ne vrate praznih ruku (primjerice prolaženjem edukacije o povratku) i u dogovoru s obitelji⁸.
Smjernice za dobivanje informacija o zemlji podrijetla možete pronaći u ovom priručniku pod Vaša znanja i vještine‘.
Grčka
Programi potpore dobrovoljnom povratku i reintegraciji (AVRR) odnose se na državljane trećih zemalja koji ne mogu ili ne žele ostati u Grčkoj. Posebna pažnja posvećuje se ranjivim migrantima, kao što su žrtve trgovanja ljudima, djeca bez pratnje, jednoroditeljske obitelji i osobe sa zdravstvenim problemima. Informacije o programima potpore dobrovoljnom povratku i reintegraciji (AVRR) u Grčkoj mogu se naći ovdje (na engleskom).
Finska
U projektu Sam u Finskoj (Yksin Suomessa) izrađen je vodič za skrbnike u kojem se nalaze određene informacije o povratku u zemlju podrijetla. Vodič možete naći ovdje (na finskom).
Obuka i alati
Alat: nadzor nakon povratka
Kao dio projekta nadgledanja povratka djece – Kosovo i Albanija (MRM), razvijen je alat za nadzor temeljen na BIC-modelu Sveučilišta u Groningenu i Upitniku snaga i poteškoća (SDQ). Rezultati projekta pokazali su da su djeca koja su se dobrovoljno vratila u povoljnoj situaciji i da su dobrog mentalnog stanja, a da su oni koji su bili prisilno vraćeni u nepovoljnijem položaju. MRM pokazuje da je moguće pratiti dobrobit djece nakon povratka kako bi se metodološki i strukturirano poboljšale politike i praktična pomoć, uz ograničene troškove. Model je primjenjiv u svakoj zemlji podrijetla, no osnovica (tumačenje 14 razvojnih uvjeta u lokalnom kontekstu) se mora graditi za svaku zemlju podrijetla posebno. Više slučajeva poboljšava instrument u cjelini, kao i polazište za pojedinu zemlju. Implementacija MRM ne zahtijeva fiksne uvjete i relativno ga je lako provesti. Više informacija možete naći ovdje.
Dobre prakse
Nizozemska: politika povratka u Nidosu

Politika povratka u Nidosu temelji se na shvaćanju da rad na održivom povratku djeteta zahtijeva dvostruku obvezu: obvezu djeteta i obvezu njegove obitelji. Ova obveza povratka može se postići ako se u suradnji s djetetom i obitelji pripremi održivi plan sigurnog povratka. Plan bi trebao ponuditi neovisnu egzistenciju, temeljenu na točnim i vjerodostojnim informacijama koju bi nadgledale međunarodne i mjesne organizacije, uz Nidosovo upravljanje slučajem te obostranu obvezanost djeteta i njegove obitelji.

Obostrana obvezanost može se postići uz:
- dobro planiranje vremena;
- uključivanje obitelji u djetetovu situaciju od početka savjetovanja i aktivaciju obitelji u odnosu na probleme i planove za budućnost;
- utvrđivanje, zajedno s djetetom, u kojem će se trenutku razmotriti mogućnosti povratka te donošenje plana povratka.
Održivi plan povratka:
- nudi siguran boravak djeteta;
- pruža mogućnost djetetove neovisne egzistencije kroz obrazovanje ili rad;
- nudi mogućnosti djetetova razvoja;
- pripremljen je u obitelji, ili uz suglasnost i potporu obitelji;
- nudi skrb temeljenu na obitelji, po mogućnosti unutar obitelji, ali i u drugim oblicima;
- podržavaju ga mjesne organizacije.
Osiguravanje održivog povratka znači:
- da povratak prate mjesne i međunarodne organizacije;
- da se plan povratka i prvo razdoblje povratka nadziru kako bi se, bude li trebalo, plan mogao prilagoditi uz pomoć mjesnih organizacija i/ili obitelji⁹.
Danska: savjetovanje o povratku

Dansko vijeće za izbjeglice nudi savjetovanje i informacije o mogućem dobrovoljnom povratku za tražitelje azila kojima je zahtjev odbijen i za djecu bez pratnje koja su dobila konačnu odluku danskih imigracijskih vlasti. Oni nude nepristrano savjetovanje i objašnjavaju postupak azila i pravni okvir u Danskoj i Europi. Nude također objašnjenja i razgovaraju s djecom bez pratnje o njihovim obvezama u teškoj situaciji u kojoj se nalaze, kao i o mogućnostima podrške kroz programe reintegracije u svojim matičnim zemljama. Savjetovanje se odvija na način prilagođen djeci i time daje svakom djetetu najbolje mogućnosti za donošenje odluka.
Dansko vijeće za izbjeglice uvijek je u bliskoj suradnji sa skrbnikom koji najčešće sudjeluje na sastancima savjetovanja. Proces savjetovanja uvijek se pažljivo razmatra da je fokus na najboljem interesu djeteta i ovisi o socijalnom i emocionalnom razvoju svakog djeteta i postojećem povjerenju i odnosu između djeteta bez pratnje i skrbnika.
Proces prihvaćanja situacije često je težak za dijete bez pratnje s mnogo razmišljanja i promišljanja o budućnosti. Djetetu i zakonskom skrbniku može biti korisno uključiti nepristrano tijelo i savjetovanje koji može dati objektivne mogućnosti o različitim pitanjima i olakšati situaciju vođenjem djeteta kroz proces i podrškom u donošenju potrebnih odluka.